Zoran Lončarić

Zoran o mindfulnessu

Kada sam prije 27 godina krenuo u avanturu podučavanja stranih jezika i kada sam po prvi puta ušao u školu u ulozi nastavnika, školski hodnici bili su ispunjeni smijehom, veseljem, igrom… Djeca su bila djeca – nestrpljivo su iščekivali prve pečene kestene, nitko ih nije mogao „odvući“ od prozora kad je
počeo padati prvi snijeg. S proljeća, uživali smo u mirisima ljubičica, jorgovana koje bi ubrali…a kako se tek ljeto iščekivalo! I nikad, NIKAD neću zaboraviti (iako sam se silno trudio ostaviti sve svoje probleme, tuge, brige ispred
školskih vrata i uvijek ući nasmijan) kad je moj mali četvrtaš došao pod odmorom do mene i pitao:
„Učitelju, zašto ste danas tako tužni?“.
I zato, ako postoji način da se vrati osmijeh, mirisi, percepcija „OVDJE I SADA“ …ako djetinjstvo opet može (i MORA) biti djetinjstvo, onda dižem ruku u zrak! U ovom programu nalazim „alate“ za to…